Crvena planeta već desetljeća privlači znanstvenike kao magnetski. Dok su sondi i roveri slali fotografije suhih korita i pješčanih udolina, pitanje je ostalo isto: je li na Marsu nekada tekao vodeni tok? Sada NASA napokon ima prvi jasni dokaz da je rijeka zaista postojala, samo što se krije ispod leda i naslaga prašine.
Što je točno otkrio radar SHARAD?
Instrument SHARAD (Shallow Radar) na NASA-inom orbitnom snimaču Mars Reconnaissance Orbiter koristi radio-valove koji prodiru do tri kilometra ispod tla. Tijekom rutinskoga preletanja nad ravnicama Elysium Planitia, radar je zabilježio neobični uzorak: kanal širok oko 25 kilometara i dugačak više od 200 kilometara, sakriven ispod stotinjaka metara leda i sedimenta. Kanal ima jasnu, valovitu strukturu nalik na riječne obrasce koje na Zemlji ostavljaju tekuće vode. Najvažnije: slojevi okolo pokazuju da je rijeka djelovala u razdoblju kada je Mars već bio hladniji, ali još uvijek sposoban za povremene topljenje ledenih masa.
Zašto je ova rijeka bila skrivena toliko dugo?
Mars je geološki mirniji od Zemlje. Nema ploča koje se sudaraju, pa se krajolik milijunima godina gotovo ne mijenja. Kad se rijeka presušila, nanosi prašine i sitnog pjeskara postupno su prekrivali korito. Kasnije su se ledeni slojevi, stvoreni između ledenih doba, dodatno naslagali. Tako je cijeli sustav postao gotovo neprimjetan s površine, a kamere i spektrometri nisu mogli probiti tu debelu „deku“. Jedino radar koji emitira vlastite valove mogao je „vidjeti“ razlike u gustoći ispod naslaga i skicirati oblik nekadašnjeg toka.
Što otkriće znači za potragu za životom?
Voda je ključan preduvjet za život kakav poznajemo. Činjenica da je rijeka tekla u razdoblju kada su se na Marsu već grudale ledena jezera otvara mogućnost da su u tim vodama postojali minerali i toplina dovoljni za jednostavne mikroorganizme. Iako novi podaci ne pokazuju izravne tragove života, pokazuju da je Mars imao stabilne vodene sustave dulje nego što se ranije mislilo. To sugerira da bi se eventualni mikrobi mogli sačuvati u slojevima ispod leda, zaštićeni od smrtonite radijacije i ekstremnih temperatura na površini.
Kako su znanstvenici potvrdili da je riječ o vodi, a ne o vjetru ili lavini?
Tim je usporedio radar-snimke s više od 50 poznatih korita na Zemlji, od rijeke Nil do kanjona Colorado. Uočio je sljedeće karakteristike:
- Valoviti oblici koji se penju i spuštaju, a ne slijed padinu terena – tipično za tekuću vodu, a ne za suhu eroziju.
- Prisutnost „ležajnih ravnica“ – širokih područja niske reflectivnosti koja odgovaraju nanosima šljunka i pijeska koji rijeke ostavljaju po obalama.
- Iznenadni zavoji kanala koji se ne mogu objasniti gravitacijskim klizanjem leda ili vjetrom, ali lako slijede smjer najmanjeg otpora kakav bira tekuća voda.
Kombinirajući sve te indikatore, istraživači su zaključili da je kanal morao biti aktivan barem nekoliko stotina tisuća godina, što je u geološkim razmjerima kratko, ali dovoljno za formiranje složene riječne mreže.